Izložba Hrvati i Karolinzi dio je zajedničkog europskog projekta Karlo Veliki i stvaranje Europe. Usporedna je s drugim izložbama koje će se tijekom 1999., 2000. i 2001. godine, pod visokim pokroviteljstvom gospodina Jacquesa Santera, predsjednika Europske komisije, organizirati u Paderbornu (Njemačka), u Bresciji (Italija), u Barceloni (Španjolska) i u Yorku (Velika Britanija).
Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, izložbu Hrvati i Karolinzi, od 20. prosinca 2000. godine do 30. svibnja 2001. godine organizirat će Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Prvi doticaji Franaka s hrvatskim prostorima vezani su uz prodor Karla Velikoga prema jugoistoku u osmom desetljeću osmoga stoljeća. nakon uspješno okončanog pohoda i pokoravanja Langobarda 788. godine uspostavlja se franačka vlast u Istri. Do toga vremena Istra je bila pod vlašću Bizanta, isto kao i ducatus Venetiae u luku sjevernog Jadrana ili kao Dalmatia na njegovoj istočnoj obali. Novo je upravno stanje izazvalo dosta društvenih potresa, uz ostalo i zbog Slavena koje je u Istru naselio franački vojvoda Ivan, kao i zbog uspostavljanja franačke biskupije u Novigradu (Civitas nova).
Nakon uspješnog rata i slamanja avarske države u Panoniji pojačava se Franački pritisak i na jadransko priobalje, tada bizantski teritorij. Franačka je vlast uspostavljena oko 800. godine nad Venecijom i Dalmacijom. To je prouzročilo intervenciju bizantske flote koja ulazi u Jadransko more i vraća obalne dijelove izgubljenog posjeda. U pregovorima s Karlom Velikim važnu su ulogu odigrali predstavnici Venecije i Zadra, osobito zadarski biskup Donat, koji je u tim prigodama boravio u Konstantinopolu i Aachenu. Donat je u Zadru podigao monumentalnu rotondu Sv. Trojstva koja svojim osnovnim građevinskim ustrojem otkriva da joj je uzor bila palatinska kapela Karla Velikoga u Aachenu.
Prvi doticaji Franaka s hrvatskim prostorima vezani su uz prodor Karla Velikoga prema jugoistoku u osmom desetljeću osmoga stoljeća. nakon uspješno okončanog pohoda i pokoravanja Langobarda 788. godine uspostavlja se franačka vlast u Istri. Do toga vremena Istra je bila pod vlašću Bizanta, isto kao i ducatus Venetiae u luku sjevernog Jadrana ili kao Dalmatia na njegovoj istočnoj obali. Novo je upravno stanje izazvalo dosta društvenih potresa, uz ostalo i zbog Slavena koje je u Istru naselio franački vojvoda Ivan, kao i zbog uspostavljanja franačke biskupije u Novigradu (Civitas nova).
Nakon uspješnog rata i slamanja avarske države u Panoniji pojačava se Franački pritisak i na jadransko priobalje, tada bizantski teritorij. Franačka je vlast uspostavljena oko 800. godine nad Venecijom i Dalmacijom. To je prouzročilo intervenciju bizantske flote koja ulazi u Jadransko more i vraća obalne dijelove izgubljenog posjeda. U pregovorima s Karlom Velikim važnu su ulogu odigrali predstavnici Venecije i Zadra, osobito zadarski biskup Donat, koji je u tim prigodama boravio u Konstantinopolu i Aachenu. Donat je u Zadru podigao monumentalnu rotondu Sv. Trojstva koja svojim osnovnim građevinskim ustrojem otkriva da joj je uzor bila palatinska kapela Karla Velikoga u Aachenu.
Kadionica iz Vrlike,
selo Cetina, Vrh Rika, 9. stoljeće. Istraživači uočavaju stilsku srodnost kaležu kneza Tassila.
Tassilov kalež
Bavarska je bila pripojena Carstvu 788. godine, kada je njezin vojvoda Tassilo bio izveden pred sud zbog zavjere s Avarima i protjeran u samostan. Kalež je bio njegov poklon opatiji koju je osnovao u Kremmsminsteru. Izrađen je oko 780. godine.
Diplomatska nastojanja predstavnika Zadra i Venecije, između ostaloga rezultirala su podjelom interesnih sfera dvaju Carstava što se konačno očitovalo u sklapanju Aachenskog mira (812. godine) kojim se uređuju odnosi između Bizantskog i Franačkog carstva. U Bizantskoj interesnoj sferi ostali su gradovi na istočnojadranskoj obali i veći broj otoka, dakle morski put između Konstantinopolisa i Venecije. Preostali dio zaobalja, kopnena Dalmacija, ostao je u okviru franačke interesne sfere.
Posljedice prodora Hrvata u Dalmaciju pod franačkim nadzorom pokazale su se vrlo značajnima. na području Dalmacije i Panonije. Stvoren je niz slavenskih kneževina među kojima je svakako najznačajnija hrvatska sa sjedištem u Kninu. Franačko nastojanje oko nadzora spomenutih prostora u Dalmaciji i Panoniji rezultira i pokrštavanjem vladajućeg sloja Hrvata. Kršćanstvo se u ove krajeve širi iz Aquileje, u čemu su posebno značajnu ulogu odigrali i germanski misionari.
S time su u vezi i rijetki sačuvani liturgijski predmeti iz 9. stoljeća koji pokazuju franačko podrijetlo, posebno relikvijar-bursa iz riznice katedrale u Ninu s moćima sv. Ambroza biskupa, sv. Marcele i sv. Anselma. Nastao je najvjerojatnije u Milanu oko 830.-840. godine. Pribraja mu se i kadionica iz Vrlike, stilski srodna kaležu sv. Tassila.
Osebujnim ostvarenjem karolinške arhitekture smatra se Westwerk, monumentalno zapadno predzdanje crkve sa završetkom nalik na toranj i bočnim tornjevima sa stubama. Najstariji je sačuvani primjer crkva sv. Vitusa u vestfalskom Corveyu (873.-885.), pa sv. Nazarije u Lorschu (768.-774.). Od samostana ostao je sačuvan tek bogato urešen ulaz, izrađen prema antičkom uzoru; zatim Saint-Riquier u Centuli u Pikardiji (790.-799.). Rane katedrale u Reimsu (816.-862.) i Le Mansu (833.-835.), kao i katedrala u Halberstadtu (posvećena 859.) - pokazuju također takve westwerke.
Intenzivna misionarska djelatnost tijekom 9. stoljeća ostavila je znatnoga traga u hrvatskoj kulturnoj baštini. Oko kneževskog sjedišta u Kninu nastaje niz karakterističnih crkvenih građevina prema "srednjoeuropskom" modelu, čija je osnovna karakteristika pojava Westwerka. Građevine su jednobrodne i trobrodne pokrivene poluvaljkastim ili križnim svodovima s posebnom kapelom na katu na zapadnom pročelju. Crkva je Domus Dei, kuća božja, oko čijeg podizanja nastoje, kako to svjedoče mnogi natpisi iz 9. stoljeća, hrvatski kneževi ili drugi velikaši.
Crkva Sv. Spasa, Vrh Rika, 9. st.
Najbolje očuvani primjer Westwerka (zapadno zdanje, zapadni korpus, predcrkva, anteglise, corps oecidental) na hrvatskom području.
Te su crkve ukrašene kamenim namještajem suvremenog stilskog izraza srodnoga onome iz sjeverne i srednje Italije, alpskoga područja i juga Francuske. Na njemu su isklesani gusti prepleti geometrijskih i biljnih motiva u plitkom reljefu zajedno s kršćanskim simbolima, poznatim iz ranokršćanskog repertoara. Hrvatska je povijest umjetnosti izdvojila nekoliko klesarskih radionica s očitim zanatskim osobitostima njihovih majstora. Na oltarnim ogradama, ciborijima i portalima uklesani su natpisi na latinskom jeziku među kojima se brojnošću ističu oni posvetni i oni općega liturgijskoga sadržaja. Pismenost je zasvjedočena u 9. stoljeću i u rijetkim sačuvanim diplomatičkim ispravama hrvatskih kneževa koje su izdavane pred kneževskim crkvama.
Karolinški, zapadnoeuropski utjecaj tijekom 9. stoljeća ostavio je traga i u materijalnoj kulturi svakodnevice. Posebice je uočljiv kod užeg vladarskog sloja, a očituje se u vojnoj opremi hrvatskih velikaša. U kneževskim grobovima iz mauzoleja hrvatskih vladara u Biskupiji kod Knina pronađeni su izvanredni primjerci konjaničke paradne opreme, među kojima se ističe više primjeraka reprezentativnih ostruga karolinškog tipa. Posebnu pozornost među njima pobuđuju primjerci dječjih ostruga. uz većinu tih nalaza bilo je i drugih skupocjenih predmeta, osobito zlatnog i srebrnog nakita (naušnice, prstenje, dugmad, ogrlice, križići-pektorali), staklenih boca i čaša, brončanog posuđa.
Karolinška nazočnost na jugostoku Europe uvjetovala je uključivanje hrvatskih prostora u krug zapadnoeuropskog svijeta i njegove uljudbe. Nove tekovine na tom području izmiješane su sa starijim mediteranskim iskustvom i njegovom tradicijom, kao i u mnogim dijelovima Italije. Karolinška nazočnost na hrvatskom prostoru tako je odredila svjetonazor, vjeroispovijest, pismenost i kulturu uopće. Važnija je tim više što u ovim krajevima nije bila duže neposredno nazočna, a ipak je žitelje Hrvatske za duga stoljeća odredila kao pripadnike kulture europskog zapada, rođene upravo u vrijeme Karla Velikoga.
Izložba Hrvati i Karolinzi dio je zajedničkog europskog projekta Karlo Veliki i stvaranje Europe. Usporedna je s drugim izložbama koje će se tijekom 1999., 2000. i 2001. godine, pod visokim pokroviteljstvom gospodina Jacquesa Santera, predsjednika Europske komisije, organizirati u Paderbornu (Njemačka), u Bresciji (Italija), u Barceloni (Španjolska) i u Yorku (Velika Britanija).
Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, izložbu Hrvati i Karolinzi, od 20. prosinca 2000. godine do 30. svibnja 2001. godine organizirat će Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Prvi doticaji Franaka s hrvatskim prostorima vezani su uz prodor Karla Velikoga prema jugoistoku u osmom desetljeću osmoga stoljeća. nakon uspješno okončanog pohoda i pokoravanja Langobarda 788. godine uspostavlja se franačka vlast u Istri. Do toga vremena Istra je bila pod vlašću Bizanta, isto kao i ducatus Venetiae u luku sjevernog Jadrana ili kao Dalmatia na njegovoj istočnoj obali. Novo je upravno stanje izazvalo dosta društvenih potresa, uz ostalo i zbog Slavena koje je u Istru naselio franački vojvoda Ivan, kao i zbog uspostavljanja franačke biskupije u Novigradu (Civitas nova).
Nakon uspješnog rata i slamanja avarske države u Panoniji pojačava se Franački pritisak i na jadransko priobalje, tada bizantski teritorij. Franačka je vlast uspostavljena oko 800. godine nad Venecijom i Dalmacijom. To je prouzročilo intervenciju bizantske flote koja ulazi u Jadransko more i vraća obalne dijelove izgubljenog posjeda. U pregovorima s Karlom Velikim važnu su ulogu odigrali predstavnici Venecije i Zadra, osobito zadarski biskup Donat, koji je u tim prigodama boravio u Konstantinopolu i Aachenu. Donat je u Zadru podigao monumentalnu rotondu Sv. Trojstva koja svojim osnovnim građevinskim ustrojem otkriva da joj je uzor bila palatinska kapela Karla Velikoga u Aachenu.
Prvi doticaji Franaka s hrvatskim prostorima vezani su uz prodor Karla Velikoga prema jugoistoku u osmom desetljeću osmoga stoljeća. nakon uspješno okončanog pohoda i pokoravanja Langobarda 788. godine uspostavlja se franačka vlast u Istri. Do toga vremena Istra je bila pod vlašću Bizanta, isto kao i ducatus Venetiae u luku sjevernog Jadrana ili kao Dalmatia na njegovoj istočnoj obali. Novo je upravno stanje izazvalo dosta društvenih potresa, uz ostalo i zbog Slavena koje je u Istru naselio franački vojvoda Ivan, kao i zbog uspostavljanja franačke biskupije u Novigradu (Civitas nova).
Nakon uspješnog rata i slamanja avarske države u Panoniji pojačava se Franački pritisak i na jadransko priobalje, tada bizantski teritorij. Franačka je vlast uspostavljena oko 800. godine nad Venecijom i Dalmacijom. To je prouzročilo intervenciju bizantske flote koja ulazi u Jadransko more i vraća obalne dijelove izgubljenog posjeda. U pregovorima s Karlom Velikim važnu su ulogu odigrali predstavnici Venecije i Zadra, osobito zadarski biskup Donat, koji je u tim prigodama boravio u Konstantinopolu i Aachenu. Donat je u Zadru podigao monumentalnu rotondu Sv. Trojstva koja svojim osnovnim građevinskim ustrojem otkriva da joj je uzor bila palatinska kapela Karla Velikoga u Aachenu.
Kadionica iz Vrlike,
selo Cetina, Vrh Rika, 9. stoljeće. Istraživači uočavaju stilsku srodnost kaležu kneza Tassila.
Tassilov kalež
Bavarska je bila pripojena Carstvu 788. godine, kada je njezin vojvoda Tassilo bio izveden pred sud zbog zavjere s Avarima i protjeran u samostan. Kalež je bio njegov poklon opatiji koju je osnovao u Kremmsminsteru. Izrađen je oko 780. godine.
Diplomatska nastojanja predstavnika Zadra i Venecije, između ostaloga rezultirala su podjelom interesnih sfera dvaju Carstava što se konačno očitovalo u sklapanju Aachenskog mira (812. godine) kojim se uređuju odnosi između Bizantskog i Franačkog carstva. U Bizantskoj interesnoj sferi ostali su gradovi na istočnojadranskoj obali i veći broj otoka, dakle morski put između Konstantinopolisa i Venecije. Preostali dio zaobalja, kopnena Dalmacija, ostao je u okviru franačke interesne sfere.
Posljedice prodora Hrvata u Dalmaciju pod franačkim nadzorom pokazale su se vrlo značajnima. na području Dalmacije i Panonije. Stvoren je niz slavenskih kneževina među kojima je svakako najznačajnija hrvatska sa sjedištem u Kninu. Franačko nastojanje oko nadzora spomenutih prostora u Dalmaciji i Panoniji rezultira i pokrštavanjem vladajućeg sloja Hrvata. Kršćanstvo se u ove krajeve širi iz Aquileje, u čemu su posebno značajnu ulogu odigrali i germanski misionari.
S time su u vezi i rijetki sačuvani liturgijski predmeti iz 9. stoljeća koji pokazuju franačko podrijetlo, posebno relikvijar-bursa iz riznice katedrale u Ninu s moćima sv. Ambroza biskupa, sv. Marcele i sv. Anselma. Nastao je najvjerojatnije u Milanu oko 830.-840. godine. Pribraja mu se i kadionica iz Vrlike, stilski srodna kaležu sv. Tassila.
Osebujnim ostvarenjem karolinške arhitekture smatra se Westwerk, monumentalno zapadno predzdanje crkve sa završetkom nalik na toranj i bočnim tornjevima sa stubama. Najstariji je sačuvani primjer crkva sv. Vitusa u vestfalskom Corveyu (873.-885.), pa sv. Nazarije u Lorschu (768.-774.). Od samostana ostao je sačuvan tek bogato urešen ulaz, izrađen prema antičkom uzoru; zatim Saint-Riquier u Centuli u Pikardiji (790.-799.). Rane katedrale u Reimsu (816.-862.) i Le Mansu (833.-835.), kao i katedrala u Halberstadtu (posvećena 859.) - pokazuju također takve westwerke.
Intenzivna misionarska djelatnost tijekom 9. stoljeća ostavila je znatnoga traga u hrvatskoj kulturnoj baštini. Oko kneževskog sjedišta u Kninu nastaje niz karakterističnih crkvenih građevina prema "srednjoeuropskom" modelu, čija je osnovna karakteristika pojava Westwerka. Građevine su jednobrodne i trobrodne pokrivene poluvaljkastim ili križnim svodovima s posebnom kapelom na katu na zapadnom pročelju. Crkva je Domus Dei, kuća božja, oko čijeg podizanja nastoje, kako to svjedoče mnogi natpisi iz 9. stoljeća, hrvatski kneževi ili drugi velikaši.
Crkva Sv. Spasa, Vrh Rika, 9. st.
Najbolje očuvani primjer Westwerka (zapadno zdanje, zapadni korpus, predcrkva, anteglise, corps oecidental) na hrvatskom području.
Te su crkve ukrašene kamenim namještajem suvremenog stilskog izraza srodnoga onome iz sjeverne i srednje Italije, alpskoga područja i juga Francuske. Na njemu su isklesani gusti prepleti geometrijskih i biljnih motiva u plitkom reljefu zajedno s kršćanskim simbolima, poznatim iz ranokršćanskog repertoara. Hrvatska je povijest umjetnosti izdvojila nekoliko klesarskih radionica s očitim zanatskim osobitostima njihovih majstora. Na oltarnim ogradama, ciborijima i portalima uklesani su natpisi na latinskom jeziku među kojima se brojnošću ističu oni posvetni i oni općega liturgijskoga sadržaja. Pismenost je zasvjedočena u 9. stoljeću i u rijetkim sačuvanim diplomatičkim ispravama hrvatskih kneževa koje su izdavane pred kneževskim crkvama.
Karolinški, zapadnoeuropski utjecaj tijekom 9. stoljeća ostavio je traga i u materijalnoj kulturi svakodnevice. Posebice je uočljiv kod užeg vladarskog sloja, a očituje se u vojnoj opremi hrvatskih velikaša. U kneževskim grobovima iz mauzoleja hrvatskih vladara u Biskupiji kod Knina pronađeni su izvanredni primjerci konjaničke paradne opreme, među kojima se ističe više primjeraka reprezentativnih ostruga karolinškog tipa. Posebnu pozornost među njima pobuđuju primjerci dječjih ostruga. uz većinu tih nalaza bilo je i drugih skupocjenih predmeta, osobito zlatnog i srebrnog nakita (naušnice, prstenje, dugmad, ogrlice, križići-pektorali), staklenih boca i čaša, brončanog posuđa.
Karolinška nazočnost na jugostoku Europe uvjetovala je uključivanje hrvatskih prostora u krug zapadnoeuropskog svijeta i njegove uljudbe. Nove tekovine na tom području izmiješane su sa starijim mediteranskim iskustvom i njegovom tradicijom, kao i u mnogim dijelovima Italije. Karolinška nazočnost na hrvatskom prostoru tako je odredila svjetonazor, vjeroispovijest, pismenost i kulturu uopće. Važnija je tim više što u ovim krajevima nije bila duže neposredno nazočna, a ipak je žitelje Hrvatske za duga stoljeća odredila kao pripadnike kulture europskog zapada, rođene upravo u vrijeme Karla Velikoga.