ORLIĆ
Excavations location :
Selo Orlić smješteno je u Kosovom polju te se nalazi odmah do sela Biskupija. Prvi put se spominje 1373. godine u dokumentu o prodaji nekretnina Gojislava Velikobratića. S. Gunjača navodi i dokument iz 1480. god. u kojem se donosi podatak da je neki Marko Radoslavić iz Knina imao vinograd na terenu kninske biskupije u mjestu koje se zvalo Orlić (in loco uocato Horli). te na osnovu toga zaključuje da se posjed kninskog biskupa u Kosovu polju protezao kroz dva današnja sela – Biskupiju i Orlić. Orlić je zadržao svoje staro ime i u razdoblju nakon turskih osvajanja, te se u popisu Kliškog sandžaka iz 1550. (nahija Kosovo) navodi kao selo s 23 kuće u sklopu timara (vojničkog feudalnog lena) Mehmeda, sina Musina i Ismaila, sina Alijina.
Prilikom reambulacije terena 2010. godine u Orliću utvrđen je točan položaj (zemljišta Gliše Dujakovića i Ile Jovičića) na kojem su dvadesetih godina proteklog stoljeća pronađena dva ranokarolinška mača. Mačeve je za Prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu, otkupio fra Lujo Marun, a bili su tijekom poljodjelskih radova otkriveni u grobovima, koji su u toj prigodi uništeni. U blizini jednog od otkrivenih grobova Marun je 1928. godine započeo istraživanja, koja su ubrzo prekinuta, a rezultirala su pronalaskom arhitekture za koju se navodi da pripada rimskom razdoblju. Tijekom prošloga stoljeća lokalitet je dijelom devastiran izgradnjom seoske zadruge, a prema kazivanju mještana i tada se nailazilo na grobove.
Arheološka istraživanja provedena su u razdoblju od 2010. do 2013. u četiri istraživačke kampanje. U istraživanjima su sudjelovali M. Petrinec (voditeljica), A. Jurčević i A. Alajbeg iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika te G. Bilogrivić, znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu..
Najstariji sloj na lokalitetu predstavljaju temeljni ostaci većeg rimskog (gospodarskog?) objekta, koji se na osnovu brojnih mumizmatičkih nalaza može vremenski opredijeliti u 4. stoljeće. U središnjem dijelu objekt je znatno oštećen recentnim poljoprivrednim radovima, ali u dvije prostorije došlo se do intaktnog sloja paljevine pa je za pretpostaviti da je postradao u požaru. Kako se zidovi nastavljaju u smjeru juga, na susjednu podvornicu Simića Dujakovića, može se pretpostaviti i to da je riječ o dijelu iste arhitektrue koju je na spomenutoj podvornici otkrio Marun 1928. godine.
Uz ostatke arhitekture otkrivena su tri ranosrednjovjekovna groba čime je potvrđena davna Marunova pretpostavka da se na čitavom položaju prostiralo groblje. Uz grobove i oko arhitekture otkriveno je i nekoliko jama sa zanimljivim nalazima. Riječ je o prvim arheološki dokazanim ranosrednjovjekovnim grobovima pod humcima u Hrvatskoj. Humci nad grobovima bili su načinjeni od kamena i rimske opeke, a u zemljanim slojevima nasipa humaka registrirani su ulomci keramike i životinjskih kostiju te vidljivi tragovi gorenog drveta, ugljena i pepela. Pokojnici su bili ukopani u obične zemljane rake iznad kojih se nalazio obrub od manjemg nepravilnog kamenja. U grobovima je sahranjen po jedan pokojnik u ispruženom položaju i s rukama ispruženim niz tijelo. Među nalazima su keramičke posude, željezni noževi, željezna strjelica i željezno šilo. U neposrednoj blizini grobova, u istom arheološkom sloju otkriveno je i nekoliko jama ispunjenih ugljenom i pepelom, ulomcima keramike, ali i cijelim posudama ispunjenim životinjskim kostima. Među nalazima su i koštani češalj, keramički pršljenovi, kresivo, kameni žrvanj, kameni brusevi životinjske kosti, rogovi i zubi, te ljuske jaja.. Na osnovu nalaza kao i pojedinih srodnih pojava na našem području čitav sloj, grobovi i okolne jame, može se vremenski opredijeliti u drugu polovinu 8. stoljeća.