Prijava

    Arhiva istraživanja

    Arheološka istraživanja na splitskoj Rivi 2006. – 2007. godine



    Isječci iz fotografskog dnevnika Zorana Alajbega

    U okviru građevinskog projekta preuređenja središnjeg dijela splitske Rive, Muzej hrvatskih spomenika u Splita proveo je arheološka istraživanja na dijelu obale pred južnim pročeljem Dioklecijanove palače. Istraživanja su se odvijala na prostoru od tzv Vrata od grada, odnosno nekadašnje jugozapadne kule Palače do ulaza u supstrukcije-podrume (tzv. Porta Aenea), pred niskim objektima naslonjenima na zidove Palače.

    Riva je jedno od najprivlačnijih javnih mjesta u gradu Splitu i vrijedan urbani ambijent s lukom i drugim funkcionalnim te rekreativnim sadržajima. Neodvojiva od nje je Dioklecijanova palača, kao urbanistička jezgra grada.

    Arheološkim iskopavanja utvrđene su četiri osnovne povijesne faze u razvitku Rive na prostoru južno od Palače, počam od rimskog kasnorepublikanskog do mletačkog doba, na prijelazu kasnoga srednjega u novi vijek.

    Najstarija, dosad otkrivena riva, potječe iz 1. stoljeća prije Krista i pripadala je antičkom naselju Spalatum, smještenom u njezinoj blizini. Tu rivu sačinjavala su manja ili veća drvena pristaništa, kao i improvizirani kameni mulovi te manji platoi uz morsku obalu.

    Prvu monumentalnu rivu, na mjestu postojeće, gradi rimski car Dioklecijan pod kraj 3. i početkom 4. stoljeća. Ta je riva imala dugački obalni zid i prema jugu blago nagnutu platformu. Zid je bio izgrađen u slogu opus quadratum, od obrađenih kamenih blokova podrijetlom iz rimskih kamenoloma na otoku Braču. Protezao se na udaljenosti od 12, 40 m od južnog pročelja Palače, po svoj prilici čitavom dužinom od jugozapadne do jugoistočne kule. Arheološkim iskopavanjima otkriven je njegov, više ili manje sačuvani dio, zapadno od ulaza u podrume Palače do pred jugozapadnu kulu. Plato južno od zida bio je načinjen od vrste rimskog građevinskog lijeva, tzv. opus caementitium, a služio je u praktične svrhe za iskrcavanje tereta ili istezanje manjih brodova i splavi. Prvi popravci toga platoa uslijedili su na prijelazu kasne antike u rani srednji vijek.

    Kao slobodna srednjovjekovna komuna Split se služio postojećom Dioklecijanovom rivom, gdje se tada događaju provizorne građevinske intervencije, a možda artikulira i obalni mandrač.

    Tek je Venecija, prva poslije Dioklecijana, u razdoblju nakon 1450., a prije 1600. godine, prišla većem graditeljskom zahvatu na istom prostoru pred Palačom, ali i šire prema zapadu izgradnjom Kaštela, kasnije i izgradnjom istočnijeg Lazareta. Tada se gradi čvrsti obalni zid prema moru, a prostor prema Palači zasipa zemljanim nasipom. Venecijanska obala bila je preteča kasnijoj urbanizaciji Rive, tj. podloga za njezina naredna širenja prema jugu i zapadu u vrijeme francuskog maršala Marmonta.

    Arheološkim iskopavanjima također su otkriveni i temelji jugozapadne kule Palače, porušene u 17. stoljeću. Pronađen je južni dio njezina postamenta u izvornoj širini od 13,5 m. Bio je izgrađen od masivnih, pravokupnih kamenih blokova, s profiliranim kamenim rigolom pri dnu.

    Arheološka iskopavanja odvijala su se dinamično, usporedno s opsežnim građevinskim radovima na preuređenju Rive. Stoga snimci Zorana Alajbega, člana istraživačke ekipe, predstavljaju izvorno svjedočanstvo o tim nesvakidašnjim događanjima u Dioklecijanovu gradu pod Marjanom. Ostaju sadašnjim i budućim generacijama kao dokument, ali i estetsko djelo vrsnog fotografa.