BIJAĆI - SV.MARTA Lokacija istraživanja : Lokalitet Bijaći nalazi se na rubu kaštelanskog polja između brda Veli i Mali Bijać. Trpimirova darovnica (upitna) donosi mjesto izrade isprave u mjestu dicitur Biaci . U ispravi kneza Muncimira iz 892. godine spominje se crkva kao sancta Marta in Biaci. U literaturi se spominje od druge polovice 19. stoljeća. Istraživanja lokaliteta započeo je don Frane Bulić 1902. godine. Otkrivena je srednjovjekovna crkva i sklop zgrada s južne strane crkvenog zdanja, a istraženi su i grobovi oko crkve. Recentna je crkva porušena zbog spolia koje su bile u nju ugrađene, te ponovo izgrađena na drugom mjestu. Nakon istraživanja uslijedila je interpretacija crkve i okolne arhitekture. Revizija istraživanja pod vodstvom D. Jelovine i D. Vrsalovića odvijala su se od 1967. do 1970.godine. Uglavnom se kopalo oko srednjovjekovne crkve. Otkrivena je apsida starije, ranokršćanske crkve i krstionice. Istraživana su i groblja oko lokaliteta, a zidovi crkve su konzervirani dok je ostala arhitektura zatrpana. Arhitektura crkve, njena skulptura i grobni nalazi imali su brojne interpretacije. Danas su na lokalitetu vidljivi ostatci crkve i krstionice. Crkva je trobrodna s pravokutnom apsidom i zvonikom na pročelju. Dimenzije: 14,80 x 8m. U sredini srednjovjekovne crkve sačuvana su četiri zidana pilastra, a na početku prezbiterijalnog dijela podnožje oltarne ograde. Zidovi okolnih građevina koji se vežu uz ovu crkvu nalaze se sjeverno i južno. Istočno od apside srednjovjekovne crkve u temeljima se vide ostatci polukružne apside koja je pripadala ranokršćanskoj crkvi. Ranija je crkva bila trobrodna bazilika. Južno od crkve pronađeni su ostaci oktogonalnog baptisterija s križnom piscinom koji je suvremen ranokršćanskoj građevini. Iz te su faze i baze stupova sačuvane duž južnoga broda. Oko kompleksa su vidljivi zidovi koji zatvaraju čitav sklop. Južno od baptisterija i crkve nalazi se niz pravokutnih prostorija koji su međusobno povezane. U sredini se nalazi zid koji se može pratiti u smjeru istok-zapad. U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika čuva se veliki broj ulomaka kamenog crkvenog namještaja. Ulomci su starokršćanskog i ranosrednjovjekovnog podrijetla. U istraživanjima 1902-1905 pronađeno je 15 grobova koji pripadaju ranokršćanskom i 13. koji pripadaju ranosrednjovjekovnom razdoblju (većinom 10. i 11. stoljeću). Zanimljiv je i ukop u ranokršćanskom sarkofagu u kojem je pronađen par naušnica i željezni nož koji su datirani u 9. stoljeće.