BISKUPIJA - CRKVINA Lokacija istraživanja : Nalazište Crkvina smješteno je u selu Biskupija, koje se nalazi 7 km jugoistočno od Knina. Današnja Biskupija povijesno je selo koje se od 11. do 18. st. nazivalo Kosovo (villa Cossovo, Kosoua) i bilo je kraljevsko dobro (villa regalis). Istraživanjima na više položaja u Biskupiji hrvatska je arheologija iznijela na svjetlo dana složenu arheološko-povijesnu topografiju toga lokaliteta, a otkrićem ostataka pesrednjovjekovnih crkvenih građevina utvrđena je vjerodostojnost pisanog povijesnog podatka o pet crkava u mjestu Kosovu (v Petih crikvih v Kosovi) zabilježenog u vezi sa zborovanjem i ubojstvom hrvatskog kralja Zvonimira. Najveće arheološko nalazište u Biskupiji upravo je Crkvina. Lokalitet se nalazi na rimokatoličkom groblju, a toponim mu govori o tradiciji sakralnog kompleksa. No najstariji nalazi srednjeg vijeka prethode nastanku sakralnog kompleksa na Crkvini. Riječ je o ranosrednjovjekovnom groblju unutar kojega je otkriveno desetak kneževskih grobova s nalazima oružja i luksuzne konjaničke opreme karolinške provenijencije, koji su u evropskoj arheološkoj literaturi već odavna prepoznati kao horizont Biskupija-Crkvina (8./9. stoljeće). Na istom mjestu tijekom prve polovine 9. stoljeća podiže se bazilika razmjera većih od crkava tadašnjeg hrvatskog prostora, koja je bila posvećena Sv. Mariji. Zdanje je trobrodno sa zidanim izduženim stubovima koji dijele crkvene brodove. Na zapadnoj strani je razvijeni trodjelni westwerk kao i zvonik. Tlocrtno rješenje crkve ukazuje na koncepcije koje se javljaju u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi zapadnog kulturnog kruga, svojstvene prostorima akvilejskog i milanskog patrijarhata. Crkva je ujedno služila kao mauzolej jedne hrvatske vladarske obitelji 9. stoljeća. U 11. stoljeću u Kosovo (Biskupiju) smješta se sjedište hrvatskog dvorskog biskupa (episcopus Chroatensis) koji se oko 1040. godine javlja u pratnji hrvatskog kralja. Bazilika sv. Marije u tom razdoblju dobiva dograđeni sklop prostorija, koji se u znanstvenoj literaturi različito interpretira (kao samostan, kao prostor katedralnog kaptola i kao kraljevski dvor). U trostoljetnom rasponu (9. do 11. stoljeće) nekoliko puta dolazi do promjene liturgijskog namještaja, pa su upravo ti nalazi pružili do danas najbrojiji i najraznovrsniji arheološki repertoar predromaničke skulpture i natpisa pronađen na jednom ranosrednjovjekovnom arheološkom lokalitetu u Hrvatskoj. Novovjekovnim pregradnjama u razdoblju turske vladavine središnji brod bazilike pregrađen je u manju crkvu Sv. Luke, koja je uklonjena amaterskim arheološkim zahvatima 1886. godine. Godine 1938. istočno od arheoloških ostataka ranosrednjovjekovne bazilike sagrađena je nova kamena crkva Sv. Marije prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića. Arhitektonski ostaci na Crkvini, kao i pokretni spomenici s nalazišta, pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika, i danas su predmetom brojnih znanstvenih arheoloških studija. Na taj su način dostupni i prepoznatljivi ipak samo užem broju stručnjaka koji se bave ranosrednjovjekovnom arheologijom, te se može konstatirati da su isključivo u službi znanstvenog istraživanja. Na samom lokalitetu djelomično su vidljivi temeljni ostaci trobrodne bazilike dok su postojeći ostaci prigrađenog sklopa prostorija zasuti zemljom i nalaze pod lokalnim asfaltnim putem. Uz ostatke bazilike smješteno je malo rimokatoličko groblje, koje više nije u funkciji. U Meštrovićevoj crkvi Sv. Marije povremeno se održavaju vjerski obredi. Na položaj Crkvina upućuje informativni pano s osnovnim podacima o srednjovjekovnoj crkvi, koji ni izdaleka ne pruža potpunu sliku o značaju ovog arheološkog nalazišta ne samo u nacionalnim već i europskim okvirima. U razdoblju od 2009. provode se revizijska arheološka iskopavanja na Crkvini u Biskupiji, na položaju bazilike Sv. Marije i objekta dograđenog s njezine sjeverne strane. Unatoč činjenici da je krajem 19. i početkom 20. stoljeća ovdje višekratno istraživo fra Lujo Marun, te potom 50-tih godina proteklog stoljeća i S. Gunjača najnovija istraživanja rezultirala su zanimljivim nalazima, koji upotpunjuju sliku o jednom od najznačajnijih loakliteta hrvatskog ranog srednjovjekovlja. Pojavili su se novi detalji koji ukazuju na nepotpunosti tlocrta S. Gunjače iz 1951. godine te dopunjuju izgled sjeverne dogradnje uz baziliku. Također je utvrđeno i postojanje arheološkog sloja prijelaza 8./9. stoljeće do kojeg na pojedinim dijelovima kompleksa nisu doprla ni Marunova ni Gunjačina iskopavanja. Osim arheoloških iskopavanja u sklopu međunarodnog projekta „Cradles of European Culture“ na Crkvini u Biskupiji poduzeti su i brojni zahvati u svhhu uređenja cjelokupnog lokaliteta i njegove prezentacije u budućnosti.