ZAŠTITNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA SPLITSKOG LAZARETA
Značaj lazareta za Split
Lazaret je postaja za privremeno skladištenje trgovačke robe i izolaciju putnika pristiglih morskim ili kopnenim putem. Osmišljen je prvenstveno kao zatvorena građevina s velikim brojem sadržaja koji su omogućavali zadržavanje trgovaca I zdravstveno sumnjive robe u karanteni (sanitarnoj izolaciji od četrdesetak dana, tal. quaranta giorni). Lazareti su u pravilu građeni izvan naselja, kako bi stanovništvo bilo što manje izloženo opasnosti zaraze od kuge koja je često pristizala s karavanama ili trgovačkim brodovima. Premda je Mletačka Republika bila posebno ustrajna u podizanju takvih građevina još od 15. stoljeća, epidemije kuge ipak nisu bile potpuno spriječene. Dapače, od izgradnje splitskog lazareta krajem 16. stoljeća pa sve do 1818. godine, Split je pogodilo desetak epidemija kuge. Posebno je razorna bila ona 1784. godine, od koje je u tri mjeseca umrlo preko tisuću stanovnika tada malenoga Splita. Ipak, značaj izgradnje lazareta za Split bio je golem.
Splitski je lazaret otvoren 1592. godine s namjerom Mletačke Republike da težište istočnojadranske trgovine prebaci s dubrovačkog na svoj teritorij. Od samoga je početka priljev robe bio toliko intenzivan da je već do sredine 17. stoljeća splitski lazaret bio proširen četiri puta, a ukupna dužina svih zgrada je premašila 200 metara. Turske su karavane s Bliskog i Dalekog istoka u Split dovozile bakar, željezo vunu, svilu, kože, sapun, rižu, začine, žitarice, sušeno voće i mnoge druge proizvode, a u povratku su na istok odvozile europske proizvode poput soli, šećera, kave I prerađenih tkanina. Roba pristigla u Split je, nakon raskuživanja, otpremana u Veneciju morskim putem.
Tijekom 18. stoljeća pomorska je trgovina postajala sve sigurnija te je karavanski promet u splitskom lazaretu počeo opadati, a u 19. je stoljeću postao zanemariv. Zato se još tada počelo razmatrati rušenje čitavog sklopa lazareta, kojim bi se oslobodio golemi prostor uz luku. S vremenom su mnoge njegove zgrade i prostorije prenamijenjene. Od 18. je stoljeća najzapadnija zgrada lazareta postala sjedište vojnog zapovjedništva (Generalat), a naknadno su u ostalim zgradama bili smješteni i komunalni zatvor, crkvica svetog Roka, sjedište masonske lože, kazalište s drvenim klupama, režija duhana, ugostiteljski objekti i još poneki sadržaji. Istočni dio kompleksa srušen je probijanjem željezničke pruge krajem 19. stoljeća, a smrtnu su presudu splitskom lazaretu zadala saveznička bombardiranja 1943. i 1944. godine. Oštećene zgrade su sravnjene sa zemljom neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, a posljednji preostali trag lazareta bila je kula najstarijeg dijela lazareta, u kojoj je tada bila smještena poznata gostionica Ivanišević. No, i ta je krčma ubrzo porušena te je nad ostatcima najstarijih dijelova lazareta, 1968. godine, izgrađena takozvana Turistička palača.
Do provođenja ovih zaštitnih arheoloških istraživanja nije bilo vidljivih ostataka splitskog lazareta. Nadamo se da će dio istraženih struktura ostati otkriven i biti prikladno prezentiran kako bi trajno podsjećao na postojanje jedne od najznačajnijih građevina u bogatoj povijesti Splita.