Prijava

    Arhiva izložbi

    Svećurje - starohrvatsko i srednjovjekovno groblje


    Svećurje - starohrvatsko i srednjovjekovno groblje

    STAROHRVATSKO I SREDNJOVJEKOVNO GROBLJE SELA ŽESTINJ S CRKVOM SV. JURJA 
    AUTOR IZLOŽBE: TONČI BURIĆ, MUZEJSKI SAVJETNIK

    IZLOŽBA JE OSTVARENA FINANCIJSKOM POTPOROM MINISTARSTVA KULTURE RH I GRADA KAŠTELA

    Početkom ljeta 2007. godine na položaju Svećurje u Kaštel – Novom slučajno su, prigodom građevinskih radova, otkriveni grobovi za koje je utvrđeno da pripadaju starohrvatskom razdoblju, tj. ranom srednjem vijeku (9-11. st.). Tijekom srpnja i kolovoza iste godine, uz svesrdnu potporu Grada Kaštela, i kolegijalnu pomoć Muzeja grada Kaštela, ekipa Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika obavila je zaštitna iskopavanja na ugroženom dijelu lokaliteta. U toj kampanji otkriveno je i istraženo 48 grobova, koji sačinjavaju tek dio većega starohrvatskog groblja.

    Groblje na Svećurju u Kaštel-Novom treba datirati u kasnija desetljeća 9. st. (sredina druga polovica), tj. u vrijeme već intenzivne kristijanizacije. Ono što izdvaja ovo groblje u odnosu na većinu drugih istodobnih u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj jest bogatija tipološka raznolikost nalaza, među kojima ima i sasvim novih oblika. Novinu u ukupnoj tipološkoj skali starohrvatskoga nakita predstavljaju nalazi dviju ogrlica koje su nađene zajedno s drugim vrstama nakita (prstenje, naušnice). Jedna je posebice zanimljiva. Rađena je od zrna staklene paste nanizanih na nit ogrlice u 10 okomitih nizova niz grudi, koji su po sredini razdijeljeni malim ulomkom prošupljenoga dna kasnoantičkoga staklenog recipijenta. Među nalazima dominiraju naušnice, koje možemo podijeliti u tri glavne skupine: jednojagodne, grozdolike i obične karičice. Svojom pojavom posebice su ugodno iznenadile grozdolike naušnice. Nađena su dva para i to tzv. putaljskog tipa, kojega možemo izdvojiti kao posebnu regionalnu inačicu. Brojnošću dominiraju jednojagodne naušnice, koje su amblematski tip starohrvatskog nakita kristijaniziranoga horizonta (9. – 11. st.).

    Nepunih 100-tinjak metara sjeverno od novootkrivenoga groblja i danas stoji crkva sv. Jurja od Žestinja (ili Mirana), oko koje se prostire veće srednjovjekovno groblje. Crkva i groblje (oboje neistraženi) pripadaju razdoblju od razvijenoga srednjeg do ranoga novog vijeka (približno od 12. do 16. st.), a nalaze se u sastavu srednjovjekovnoga sela i župe Žestinj. Masivne nadgrobne ploče razbacane na pretpostavljenom arealu groblja svjedoče nam o vremenu kasnoga srednjeg i početaka ranoga novog vijeka (14-16. st.), a vjerojatno je tu i stariji sloj grobova iz zreloga ili razvijenog srednjeg vijeka (12-13- st.).

    Crkva u sadašnjem obliku sagrađena je u rustičnom gotičkom stilu s četvrtastom apsidom. Samo pročelje je višekratno obnavljano i ima elemente kasnijih stilova. Nad vratima je očuvan nadvratnik s vegetabilnim ukrasom u ranoromaničkom slogu, koji – uz pisane dokumente 12. i 13. st. – ukazuje na vjerojatnost postojanja i romaničkoga sakralnog objekta ispod današnje crkve. Pred crkvom su još vidljivi tragovi starijih zidova, koji ukazuju i na mogućnost pronalaska antičkih rimskodobnih zgrada jedne villae rusticae.