Izložba "Chroatorum bellatores – ratnici u ranom srednjem vijeku"
Utemeljenje i održavanje državnosti i identiteta u prošlosti, kao i danas, možda je najčešće vezano upravo za ratovanje. Tako bi ratnici igrali važnu, možda i krucijalnu ulogu u utemeljenju hrvatske države u srednjem vijeku, a potom i hrvatskog identiteta uopće. Njihovi su arheološki tragovi zaista brojni, a uz to intrigantni i atraktivni jer često uz funkcionalnu zadaću imaju i onu estetsku, dosežući čak i do umjetničkih vrijednosti. Njihove osobne vrijednosti, pretočene u funkcionalne predmete poput mačeva, ostruga ili natpisa na kamenu ukrašenim pleternom ornamentikom, počesto su čin komuniciranja njihove uloge u tadašnjem društvu. Kodove ove komunikacije danas pokušavaju presresti i dešifrirati brojni stručnjaci, priređujući nam određene teorije o pojedincima, društvima i ambijentu toga doba.
Neke od tih pojedinaca, isječak društva i ponešto ambijenta ranosrednjovjekovne Hrvatske, donosimo izložbom Chroatorum Bellatores – ratnici u ranom srednjem vijeku. Izložba se nalazi na galeriji muzejske zgrade, gdje je na oko 500 četvornih metara izloženo preko 250 izvornih predmeta.
Ti su predmeti pronađeni ponajviše u grobovima, ali i u sklopu crkava, utvrđenja pa čak i u rijekama. Većinom se radi o vojnoj ili pak statusno-vojnoj opremi pojedinaca, ali i dijelovima crkvenog namještaja na kojima se takvi pojedinci bilježe imenom ili likom. Od te opreme možemo izdvojiti mačeve, kao jedne od naj cijenjenih vrsta naoružanja, koji uz funkcionalnu tj. ratničku, imaju i onu simboličku ulogu jer sugerira svog vlasnika kao zaslužnu i sposobnu ličnost. Visokom društvenom sloju mogle bi pripadati i ostruge - jahača oprema koja se vezivala za stopalo i gležanj, a služila je za upravljanje konja pri jahanju. Brojni nalazi ostruga svjedoče o tome da se srednjovjekovna vojska umnogome oslanjala na konjicu, a dobar konj vrijedio je zaista mnogo, kao jedno imanje. Kada se tome pridoda i ostala jahača oprema, poput čizama, sedla, uzda i sl., pa onda i naoružanje, osnažuje se pretpostavka da ratnik u većini slučajeva pripadnik društvene elite, odnosno vladajućeg sloja, kako će se to iskristalizirati u povijesnim izvorima 11. st. Oni nas navode da se društvo dijeli na tri klase – one koji mole (oratores), one koji rade (laboratores) te one koji ratuju – bellatores. Naravno, postoji i dio stanovništva koji pripada „radnoj klasi“ te koji po potrebi postaju ratnicima, vjerojatno s obzirom na to koliko je neka opasnost neposredna i zahtjevna. Tijekom samog rata, oni mogu vršiti i pješačku, mornaričku ali i logističku potporu. Takvi su nam ratnici i najmanje poznati jer se nisu mnogo društveno isticali. Ipak, u posljednje vrijeme gotovo neizostavan alat u arheološkim istraživanjima postale su antropološke analize koje nam mogu sugerirati da je netko od „običnih“ ljudi sudjelovao u bitkama. Takva nam je analiza poslužila i prilikom izrade ove izložbe, odvevši nas još i dalje od same detekcije ratnika – u rekonstrukciju njegovog fizičkog izgleda.
Osim rekonstrukcije fizičkog izgleda jednog od ratnika iz toga doba, izložba sadrži i brojne rekonstrukcije oružja i vojne opreme, odjeće, obuće te mnogo vizualnog i audiovizualnog sadržaja koji bi trebao posjetiteljima približiti temu i ambijent vremena, pomoći u shvaćanju predmeta te ponuditi geografski kontekst. Tako će izložba sadržavati i brojne ilustracije, fotografije i zidne projekcije, igrano-dokumentarni film, interaktivne karte, audio vodiče ali i prostor za odmor te dodatno informiranje.