MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH SPOMENIKA (MHAS) jedan je od najstarijih hrvatskih muzeja i jedini je muzej u Hrvatskoj osnovan s jedinstvenom zadaćom da istražuje, sakuplja, predstavlja i proučava ostatke materijalne i duhovne kulture Hrvata iz razdoblja srednjeg vijeka, od VII. do XV. stoljeća, poglavito iz vremena ranosrednjovjekovne hrvatske države od IX. do XII. stoljeća.
Danas Muzej HAS raspolaže opsežnim fondom starohrvatske arheološke baštine od oko 20 000 predmeta, od cega je u stalnom postavu izloženo tek oko 25% građe.
Mahom su to primjerci raznovrsnog nakita, oružja i predmeta svakodnevne upotrebe, te velik broj kamenih spomenika koji su nekada pripadali interijerima starohrvatskih crkvica. Svojom zbirkom ranosrednjovjekovne pleterne i figuralne plastike te množinom latinskih starohrvatskih epigrafskih spomenika, Muzej HAS danas spada medu najvece zbirke takve vrste u Europi. Medu ostalim, najznacajniju i povijesno najvredniju kolekciju predstavljaju epigrafski spomenici od IX. do XII. stoljeca na kojima su uklesana imena hrvatskih vladara te svjetovnih i crkvenih dostojanstvenika, pa taj dio arheološke zbirke Muzeja HAS, kao najstariji hrvatski "arhiv" (arhiv u kamenu) ima iznimnu povijesnu dokumentarnu vrijednost. Osim muzeološke djelatnosti, Muzej HAS danas provodi i opsežna arheološka istraživanja starohrvatskih lokaliteta, poglavito na svojem maticnom, južnohrvatskom prostoru, u cetinsko-zrmanjskom medurjecju, a ima i bogatu Muzej hrvatskih arheoloških spomenika utemeljen je 24.08.1893. u Kninu pod imenom Prvi muzej hrvatskih spomenika sa ciljem da u njemu budu pohranjeni spomenici arheološke baštine Hrvata iz razdoblja srednjeg vijeka.
Zahvaljujuci djelatnosti franjevca Luje Maruna u to je doba bio sakupljen vec znatan broj spomenika koji su se cuvali u samostanu Sv. Ante u Kninu, pa je za potrebe Muzeja podignuta nova zgrada na mjestu porušenog istocnog krila tog samostana.
Zbog prevelikog broja spomenika Muzej je 1912. godine preseljen u susjednu kucu Fontana, a 1933. godine u za to posebno adaptiranu kucu na kninskoj Tvrdavi. Pocetkom Drugoga svjetskog rata, zbog upotrebe kninske Tvrdave u vojne svrhe, tadašnji ravnatelj Muzeja Stjepan Gunjaca muzejske predmete tajno prebacuje u Sinj, gdje su ostali do 1945. godine. Ova odluka uskoro se pokazala ispravnom jer je vec 1943. godine zgrada iz koje su spomenici bili sklonjeni porušena u bombardiranju. Godine 1946. za potrebe Muzeja zapocela se graditi nova zgrada na tvrdavi u Klisu, ali se zbog izoliranosti lokacije odustalo od te zamisli, pa su spomenici preseljeni u Galeriju Meštrovic u Splitu.
Godine 1955. Muzej dobiva prostorije u barakama bivše tvornice cementa na splitskoj zapadnoj obali gdje se trebala podici nova muzejska zgrada. Tu je 1958. godine ponovno za javnost otvoren muzejski stalni postav, ali samo do konca 1960., kada se odustalo od gradnje na spomenutom mjestu.
Napokon je 1968. godine donešena odluka o podizanju muzejske zgrade na današnjoj lokaciji u Splitu na Mejama. Zgrada je sagradena prema projektu arh. M. Kauzlarica i službeno je otvorena 05. 12. 1976., a stalni postav 25. 07. 1978. godine.