SREDNJOVJEKOVNI SIMBOLI Teorija velikoga praska, danas općeprihvaćeni kozmološki model svemira, razvija se od 1927. godine. Tada je belgijski svećenik i fizičar Georges Lemaître spoznao da se neprestano širenje svemira može pratiti unatrag kroz vrijeme - sve do ishodišne točke prije 13,8 milijardi godina. Otad postupno nastaju subatomske čestice i atomi. Zvijezde, zviježđa i planeti. Počinje povijest vremena. Najveći je dio tog vremena protekao bez postojanja čovjeka, a najveći dio čovjekovog postojanja bez postojanja umjetnosti. Ako bismo unatrag pratili vremensku putanju umjetnosti, stigli bismo do vremena između 60.000 i 30.000 godina prije sadašnjosti. U tom je razdoblju anatomski moderan čovjek stvorio prva umjetnička djela diljem Zemlje; od Afrike i Bliskog istoka, sve do istočne Azije i Australije. U Europi, pak, možda i najkasnije. No, zašto uopće nastaje umjetnost i zašto baš tada? Homo sapiens sapiens, ili anatomski moderan čovjek, na svjetskoj se pozornici pojavio prije 150.000 godina. Izuzev pronađenih koštanih alata u južnoj Africi te prilaganja dijelova životinja uz ukope ljudi na Bliskom istoku, nije bilo kulturne razlike između modernog čovjeka i arhaičnih jedinki iste vrste. Čovjek nije stvarao umjetnost iako je ljudski um već onda sasvim sigurno imao preduvjete za taj proces: mogućnost mentalne predodžbe slike, namjernu komunikaciju te pridavanje značenja. Tek između 60.000 i 30.000 godina prije sadašnjosti ta su tri procesa sinkronizirana u jedan jedinstveni: vizualni simbolizam ili – umjetnost. Velikim praskom kulture počela je povijest umjetnosti